|
Uzmi me
Uzmi me noćas u naručje,
majko,
na tren da opet postanem
dijete,
da ruke svijem oko tvog
vrata,
a usne da k tvome licu
polete.
Uzmi me noćas, sigurnost mi
pruži,
k'o svjetionik u oluji duše.
Ti znadeš kako istinski boli
kad kule od karata redom se
ruše.
Noćas mi budi i sidro i
vjetar,
ljuljaj me nježno, bez
glasa, bez riječi.
Noćas mi daruj korijen i
krila,
cjelovom svojim rane
zaliječi.
Uzmi me noćas u naručje,
mama,
toplina tvoja silno mi
treba.
Taj božji osmijeh na tvome
licu
moj vlastiti je komad neba.
Mirjana Marković
|