|
Zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Goran Beus
Richembergh napisao je za 14. broj našeg časopisa članak
"Velika Gorica kao regionalno kulturno središte?"
Iz tog članka izdvajamo odlomak koji se odnosi
na nas:
...
Posebno mjesto svakako ima Udruga „Spark“ koja svojim djelovanjem
popunjava velike praznine u sustavu kulturnoumjetničkoga
stvaralaštva našega grada i kraja. Čini se da je „Spark“ uspio okupiti
vedro društvo zanesenjaka i umjetnika-amatera koji hrabro stvaraju i
predstavljaju ono čime se bave u slobodno vrijeme. Od poezije i proze
preko likovnoga izričaja pa sve do glazbe. Sigurno se dio javnosti spram
toga odnosi s podozrenjem, možda i s podsmjehom jer se radi o amaterizmu
u kojemu estetike izričaja umjetnika nisu dovedene do razina
karakterističnih za vrhunsku umjetnost, što se za poetike u kojima
stvaraju ne bi moglo reći. One su doista snažne i prepoznatljive.
Ta snaga poetskih poruka definitivno i jest glavni
kohezijski faktor tako raznolikoga društva stvaralaca. Amateri i hobisti
su oduvijek bili prezreni od dijela profesionalaca, bez obzira što snaga
njihove poruke katkad nadilazi sva očekivanja publike i kritike. U moru
prijezira prema stvarnim vrijednostima koje je preplavilo sva moderna
društva, obožavajući isprazni ali silan konzumerizam kao mjeru i kao
svrhu, čini se da je povratak emociji i poticaju kojega ona daje da bi
se svijet vidio i razumio kroz umjetnost i kulturu – neminovan. U tome
svjetlu valja se zapitati: da li su kulturno-umjetničke organizacije
poput „Sparka“ tek dokoličarski kružooci nerealiziranih umjetnika ili
jedan od medija ljudske duhovnosti koja može spasiti svijet od potpune
sterilnosti duha? Da ne bismo morali otići u filozofske raspre (ili da
bismo ih tek zapravo poveli?) ja ću ponuditi jednostavan odgovor:
dokolice u umjetnosti nema jer kreacija je bit.
Goran Beus Richembergh
|
